Ovo je samo jedna u nizu zakašnjelih objava…
Dakle, što raditi preko zime kad vam je dosadno, a otac vam dodatno njurga kako ga stan “guši”? Knauf, naravno! A prije toga kamena vuna za izolaciju tako da se obojica ugušimo.
Korak #1: Postavljanje profila.
Najzabavniji dio posla – cilj je ne izranjavati sebe i ostale sa izrezanim limom i složiti neku konstrukciju koja neće pasti za mjesec dana. Sad dok vidim slike izgleda kao da su profili gusto složeni, ali zapravo su međusobno razmaknuti 40cm.
Korak #2: Postavljanje izolacije.
Nimalno zabavno (na skali od 1 do 10 ovo bi bilo oko -3) – cilj je preživjeti postavljanje kamene vune iznad glave dok sitna prašina pada po vama. Zaštitne naočale ne pomažu jer se zamagle; maska ne pomaže jer prašina nađe put kako god. Moj savjet je: ne gledati u vunu dok ju gurate na mjesto.
Korak #3: Postavljanje ploča.
Relativno zabavno kad su ploče malih dimenzija i frustrirajuće kad treba zašarafiti cijelu ploču, a taman te ulovi sila dok ju držiš iznad glave. Srećom pa ovdje velike ploče idu samo na zid. S obizrom da se radi o potkrovlju, stavili smo i parnu branu na strop (vidi slike iznad; nema drugih slika jer nisam puno toga vidio od kamene vune u očima).
Korak #3a: Zaboravili smo zid!
Kombinacija prethodnih koraka po pitanju zabave. Naime, razdjelnik podnog grijanja je taktički smješten točno tamo gdje najviše smeta pa je jedino preostalo zamaskirati ga u zid koji će služiti kao zadnja strana radnog stola. Bonus zabava je ne pogoditi u cijevi podnog grijanja dok bušite rupe za fiksiranje profila u pod (hint: ovdje pomažu slike cijevi).
Korak #4: Gletanje.
Počne zabavno, ali ubrzo se čovjek zapita: zašto nisam platio nekome da ovo napravi?!?!. Nije naporan posao, ali ima puno pimplanja, ako hoćete da zidovi budu ravni i glatki. Usput sam navukao malo ljepila za pločice na vanjski zid i pregledao u 2-3 ruke da bude zadovoljavajuće ravan.
Korak #5: Farbanje/Bojanje/Pituranje.
Zadnji kilometar maratona koji nikako da završi. Za bijele ploče su dovoljne 2 ruke, ali za zelene trebaju minimalno 3, a na nekim mjestima i 4 ruke boje (ovisno o boji i valjku). Prvo smo ofarbali grede (2 ruke) pa tek onda knauf jer je jednostavnije skidati krep traku sa drvenih greda (nema straha od skidanja boje).
Skoro-pa-završni rezultat:
Bonus runda: Farbanje greda u kuhinji.
OK, ovo je zapravo došlo kasnije na red jer smo imali drugih stvari za dovršiti, ali je u teoriji trebalo biti odrađeno zajedno sa oblaganjem potkrovlja. Kako je u kuhinji knauf pofarban zajedno sa ostatkom prizemlja onda nije bilo druge opcije nego paaaažljivo farbati grede da ne ukenjam bijeli strop.
Skoro-pa-završni rezultat 2:
U međuvremenu sam sredio packe po zidovima s kistom tako da je sada sve tip-top. Još kad bi se sjetio gdje sam provukao bužire za rasvjetu…
