Klik, klak

Serijal zakašnjelih objava, sezona 1, epizoda 3.

Nakon kamina i završetka prašnjavih poslova, konačno je i pod došao na dnevni red. Supruga je htjela nešto što sliči na seljački pod ili veće daske, ja sam htio pločice pa smo kompromisno došli do laminata koji izgleda kao seljački pod. Radi se o Kronotex laminatu, serija Mammut Plus, debljine 10mm i svašta nešto tako da je praktički neuništiv (ovo “Plus” u nazivu označava širi laminat – 244 mm naspram 188 mm), a usput je pogodan i za podno grijanje. Win-win!

Prije samog polaganja laminata smo temeljito očistili i usisali podove i nakon toga ih premazali sa impregnacijom da “zalijepimo” sitnu prašinu za pod. Krenuli smo od kuhinje prema ostatku kuće:

Polaganje se nastavilo do kasnih noćnih sati; vrijeme leti kad se zabavljaš! Ako se netko pita, ovo crveno je termo podloga za laminate koji idu na podno grijanje.

Malo po malo, sve više nalikuje na stambeni prostor. Iskreno, laminat je na kraju ispao šareniji nego što smo očekivali, ali boja dosta ovisi o osvjetljenju pa tako preko dana imamo sivkasti laminat, navečer je smeđkast, a kada je oblačno onda bude baš kao u katalogu. Sve u svemu, bitno da se prašina ne primjećuje.

Sada konačno možemo raspakirati kauč!

Fire in da hauz

Ovo je samo jedna u nizu zakašnjelih objava…

Da odmah riješimo nedoumice: ništa se nije zapalilo!

Iako nam kamin nije bio prioritet prilikom uređenja kuće, jednostavno smo naletili na dobru priliku tijekom šetnje jednim trgovačkim centrom. Kao i dobar dio odluka do sada i ova je donesena impulzivno i nakon punih 5 minuta intenzivnog guglanja, kupili smo ložište/kamin Maja 8 L/BS, poljskog proizvođača Kratki (kod nas Međimurka proizvodi isti model). Nominalne snage 8kW (uz mogućnost regulacije 3-10kW), trebao bi biti i više nego dovoljan za naše potrebe, a po dimenzijama je sjeo kao budali šamar:

Odmah je uslijedila generalna proba i…mislim da je kamin razvio osobnost ili nam želi nešto poručiti:

Sada kada znamo da dimnjak funkcionira, vrijeme je da ga smjestimo kako treba i obložimo. Jedan od razloga zašto smo uzeli baš ovaj model je promjer dimovoda od 20cm, isto kao i naš dimnjak pa nema potrebe za adapterima. Smjestili smo ga na cca. 40cm visine od poda da loženje bude komotno, bez klečanja. Obloga je od vatrootpornog knaufa, za svaki slučaj, da ne bude zaista kao u naslovu.

S unutarnje strane je ubačeno 5cm kamene vune za izolaciju, fiksirane preko profila i knaufa, a s vanjske smo stavili 2 ploče knaufa s time da je druga ploča pokrila dimnjak pa neće doći do pucanja spoja između knaufa i zida jer…spoja nema.

U odnosu na potkrovlje, ovo je bila dječja igra za pogletati, a kako ćemo svaki dan gledati u kamin onda sam se malo više i potrudio oko završne obrade. Ako se netko pita, otvor za ventilacijsku rešetku će doći kasnije, u gornji dio obloge, a dovod svježeg zraka je sa stražnje strane, iz susjedne prostorije (gospodarstvo). Malo smo razmišljali da li obojati sve u bijelo ili izvesti neku kombinaciju boja kako bi optički proširili kamin, ali na kraju smo rekli sami sebi: bijelo. Također smo odustali od upuštenih polica; ovako izgleda čišće.

Donji dio (ovo sivo) ćemo obložiti sa nekim materijalom, vjerojatno kamen ili drvo, ovisno o ostatku prostorije kada krenemo uređivati.

Zimske igre s knaufom

Ovo je samo jedna u nizu zakašnjelih objava…

Dakle, što raditi preko zime kad vam je dosadno, a otac vam dodatno njurga kako ga stan “guši”? Knauf, naravno! A prije toga kamena vuna za izolaciju tako da se obojica ugušimo.

Korak #1: Postavljanje profila.
Najzabavniji dio posla – cilj je ne izranjavati sebe i ostale sa izrezanim limom i složiti neku konstrukciju koja neće pasti za mjesec dana. Sad dok vidim slike izgleda kao da su profili gusto složeni, ali zapravo su međusobno razmaknuti 40cm.

Korak #2: Postavljanje izolacije.
Nimalno zabavno (na skali od 1 do 10 ovo bi bilo oko -3) – cilj je preživjeti postavljanje kamene vune iznad glave dok sitna prašina pada po vama. Zaštitne naočale ne pomažu jer se zamagle; maska ne pomaže jer prašina nađe put kako god. Moj savjet je: ne gledati u vunu dok ju gurate na mjesto.

Korak #3: Postavljanje ploča.
Relativno zabavno kad su ploče malih dimenzija i frustrirajuće kad treba zašarafiti cijelu ploču, a taman te ulovi sila dok ju držiš iznad glave. Srećom pa ovdje velike ploče idu samo na zid. S obizrom da se radi o potkrovlju, stavili smo i parnu branu na strop (vidi slike iznad; nema drugih slika jer nisam puno toga vidio od kamene vune u očima).

Korak #3a: Zaboravili smo zid!
Kombinacija prethodnih koraka po pitanju zabave. Naime, razdjelnik podnog grijanja je taktički smješten točno tamo gdje najviše smeta pa je jedino preostalo zamaskirati ga u zid koji će služiti kao zadnja strana radnog stola. Bonus zabava je ne pogoditi u cijevi podnog grijanja dok bušite rupe za fiksiranje profila u pod (hint: ovdje pomažu slike cijevi).

Korak #4: Gletanje.
Počne zabavno, ali ubrzo se čovjek zapita: zašto nisam platio nekome da ovo napravi?!?!. Nije naporan posao, ali ima puno pimplanja, ako hoćete da zidovi budu ravni i glatki. Usput sam navukao malo ljepila za pločice na vanjski zid i pregledao u 2-3 ruke da bude zadovoljavajuće ravan.

Korak #5: Farbanje/Bojanje/Pituranje.
Zadnji kilometar maratona koji nikako da završi. Za bijele ploče su dovoljne 2 ruke, ali za zelene trebaju minimalno 3, a na nekim mjestima i 4 ruke boje (ovisno o boji i valjku). Prvo smo ofarbali grede (2 ruke) pa tek onda knauf jer je jednostavnije skidati krep traku sa drvenih greda (nema straha od skidanja boje).

Skoro-pa-završni rezultat:

Bonus runda: Farbanje greda u kuhinji.
OK, ovo je zapravo došlo kasnije na red jer smo imali drugih stvari za dovršiti, ali je u teoriji trebalo biti odrađeno zajedno sa oblaganjem potkrovlja. Kako je u kuhinji knauf pofarban zajedno sa ostatkom prizemlja onda nije bilo druge opcije nego paaaažljivo farbati grede da ne ukenjam bijeli strop.

Skoro-pa-završni rezultat 2:

U međuvremenu sam sredio packe po zidovima s kistom tako da je sada sve tip-top. Još kad bi se sjetio gdje sam provukao bužire za rasvjetu…

Uselili!

Dogodilo se, konačno smo se uselili!!!

Ima još hrpa posla kojeg treba dovršiti, ali bitne stvari su tu: kuhinja, kupaonica, kauč (krevet stiže za koji dan). Bilo je naporno, ali se na kraju sav trud isplatio i ne mogu vam opisati kakvo je olakšanje preseliti se iz garsonjere u kuću! Mir, tišina, prostor…mačka. Da, dobili smo i mačku, valjda to tako ide. Jednog dana se samo pojavila pred vratima, dali smo joj malo mlijeka i više nije otišla. Doduše, nisam siguran da li smo mi usvojili mačku ili je mačka usvojila nas, ali šta je, tu je.

Zadnjih par mjeseci smo bili toliko angažirani oko radova vezanih za useljenje u kuću da sam, nažalost, malo zapustio ovaj blog, ali imam dovoljno materijala za sljedećih par mjeseci pa ću to polako objavljivati kako budem stigao.

Elektro ormarići

Konačno sam došao na svoje: struja! Moram priznati da mi je ovo do sada najbolji dio od svih poslova vezanih za kuću, pravi odmor za mozak. Supruga je malo skeptična…

I tako sam, nakon par dana skiciranja i mozganja, otišao do trgovine elektromaterijala u nabavu i zabava je počela. Elektro ormari (da, dva su) su 1000×600 cm, podjeljeni u 4 reda, svaki red širine 24 modula. Prvi (GRO1) ima malo više energetskog dijela i manje automatike, a drugi (GRO2) je više za automatiku, uz par osigurača. Ovo je montažna ploča GRO1 u fazi izrade:

Od dna prema vrhu: limitatori (hvala HEP, grrr!), glavna FID sklopka i odvodnik prenapona, automatski prekidači, dodatne FID sklopke i pripadajući automatski prekidači za ostale krugove (kupaonica, hladnjak/škrinja, vanjska rasvjeta). Slike završenih montažnih ploča prije ugradnje…

…i nakon ugradnje:

Ako je netko pomislio kako su ormari praznjikavi, u pravu je. Nedostaju moduli za automatsko upravljanje koji će popuniti praznine. Za sada su spojene sve utičnice i potrošači koje idu direktno na automatske prekidače (ploča za kuhanje, pećnice, hladnjak/škrinja, grijači PTV, itd.), a ostatak slijedi kako budem lemio module. Za sada samo jedan sneak peek na roletne module:

Gotove kupaonice

Uspjeli smo dočekati keramičara i nakon tjedan dana posla – gotova keramika u kupaonicama. OK, nije baš 100% gotova, ali recimo da je. Nedostaju 4 pločice. Srećom nismo uzeli pločice sa skladišta nego su išle prema narudžbi tako da sada moramo čekati tjedan-dva.

Pločice su iste u obje kupaonice, razlika je samo u dekorativnim pločicama u tuš kabinama. Podne pločice su također iste kao i zidne, samo 4x veće (120x60cm). Keramičar je bio “zahvalan” što smo uzeli tako velike pločice.

U tuš kabinama je stavljena dodatna vodonepropusna traka na kuteve između poda i zida te oko tuš kanalice i namazana je hidroizolacija po podu i bočnim zidovima na visinu od cca. 15cm.

Podne pločice su bile izazov za keramičara, ali uz malu asistenciju, sve je prošlo bez većih bolova u leđima.

I za kraj, slike fugica (Ceresit CE40 antracit za podove/zidove i silver za dekorativne pločice):

Sad preostaje kupiti vanjske elemente podžbuknih špina, par umivaonika i par školjkica…

Uvod u elektroinstalacije

Nisam siguran da li sam do sada spominjao koje planove imam vezano za električne instalacije, ali možda ste primjetili da postoji hrpa cijevi po stropovima i da ne postoje klasične razvodne kutije po zidovima. Nije to slučajno ispalo tako, niti sam to radio jer supruga ne želi gledati razvodne kutije (iako bi to samo po sebi bio dovoljan razlog da sakrijem sve od pogleda, hehe). Naime, sve je rađeno s ciljem da imamo fleksibilnu instalaciju koja se može lako izmjeniti i dopuniti novim el. krugovima. Također sam htio da svaki potrošač ima vlastiti osigurač, a to onda povlači sa sobom da svi kabeli prema potrošačima idu iz centralnog elektro ormara. A kad već imam sve u jednom ormaru, onda imam i sve preduvjete za kompletnu automatizaciju kuće! U narodu poznato kao “pametna kuća”.

Postoje razno-razna rješenja za pametne kuće, ali kod većine vrijedi ona stara – koliko para, toliko muzike. S obzirom da sam ja avanturističkog duha (čitaj: nemam izvor nafte u dvorištu), onda sam odlučio napraviti vlastito rješenje odnosno, da budem precizniji, ugraditi vlastito rješenje kojeg razvijam zadnjih par godina.

O čemu se radi?
Radi se o umreženim modulima koji obavljaju određene funkcije (npr. upravljanje roletama, rasvjetom, tipkalima, itd.) i koji međusobno komuniciraju putem CAN sabirnice. Za razliku od većine ostalih sustava (KNX je jedina iznimka koja mi trenutno pada na pamet), ovdje ne postoji glavni modul/kontroler u kojem se nalazi sva pamet, već su svi moduli samostalni. U slučaju prekida rada jednog modula, ostatak sustava nastavlja sa radom uz smanjenu funkcionalnost. Iz perspektive programiranja, cijeli sustav je objektno orjentiran tako da nije bitno gdje je potrošač fizički spojen već gdje se nalazi, a postoji i mogućnost grupnog upravljanja s više potrošača odjednom (npr. gašenje svih svjetala u prostoriji ili u cijelom objektu).

Šta se upravlja?
Ukratko: sve! Prioritet mi je kompletno upravljanje rasvjetom, roletama i podnim grijanjem, a kasnije ću ubaciti ventilaciju kupaonice i gospodarstva i kontrolu potrošača (pećnica, bojler, određene utičnice, itd.). Kontrola pristupa mi nije potrebna na ulaznim vratima, ali će kapija biti motorizirana. Audio/video sustav ionako ima svoj daljinac pa nema potrebe komplicirati, ali ću ugraditi zvučnike u kupaonice uz mogućnost odabira radio stanice ili nekog drugog izvora. Još razmišljam da li su mi potrebni elektro-ventili koji bi zatvorili vodu u slučaju poplave, ali to uvijek mogu i naknadno ubaciti.

Kako se upravlja?
Većina rasvjete će biti ručno upravljana dok će hodnici i stepenište imati automatiziranu rasvjetu u ovisnosti o količini svjetla i detekciji prisutnosti te periodu dana. Ventilacija kupaonice i gospodarstva će ovisiti najviše o vlagi u prostoriji uz mogućnost ručne aktivacije. Podno grijanje će, prema dosadašnjem iskustvu, raditi non-stop uz regulaciju temperature polaznog voda. Termostate neću stavljati po prostorijama jer nemam namjeru isključivati pojedine krugove grijanja već ću relativne temperature podesiti protokom vode na samom razdjelniku. Svaka prostorija će imati senzore temperature i vlage, ali samo zbog toga da vidim kretanje tih vrijednosti tokom dana. Rolete će biti ručno upravljane osim na krovnim prozorima gdje će se automatski zatvarati u slučaju kiše.

Ručno upravljanje će biti riješeno tipkalima, fizičkim ili virtualnim. Virtualna tipkala impliciraju da se svime može upravljati i preko mobitela ili tableta – istina. Čak i kada nismo doma. Nije se jednom dogodilo da smo izašli iz stana i nakon pola sata se počeli pitati da li smo ugasili peglu. Nema više toga – klik i pegla je isključena.

Šta kada nestane struje ili nešto crkne?
Klasično pitanje svaki puta kada se spomene pametna kuća: sve je to super, ali šta kada nestane struje? Ništa, sve radi i dalje jer postoji UPS koji napaja i rasvjetu pa nećemo morati tapkati u mraku dok tražimo svijeće i šibice. Ako baš nestane struje na dan-dva onda imamo i većih problema od mraka.

Znam da sam prije rekao kako ne postoji glavni modul, ali će postojati nadzorni server koji će detektirati eventualne greške u radu cijelog sustava i prijaviti ih. U slučaju da neki modul zaista crkne, jednostavno se zamjeni s novim i server će ga automatski parametrirati za rad. Dobra stvar je šta već imam 2 poligona za testiranje od kojih je jedan u radu preko dvije godine, a drugi nešto više od godinu dana i za sada nije bilo nikakvih problema.

Što dalje?
U narednim tjednima i mjesecima ću objavljivati više informacija i detalja kako radovi budu napredovali. Svi zainteresirani za sustav pametne kuće mogu se javiti mailom ili putem kontakt formulara.

Stigla keramika

Konačno! Keramičar bi trebao krenuti s poslom sljedeći tjedan.

Nevjerojatno je da smo mjesecima kombinirali razno-razne pločice da bi na kraju odustali od svega i uzeli pločice koje prije nismo ni registrirali. Možda ćemo i laminat odabrati na isti način, tko zna.

Međutim, da ne bi sve bilo kako treba, par pločica je puknulo u transportu. Nema problema, imamo ih dovoljno da keramičar može dovršiti posao, a mi ćemo u međuvremenu zamjeniti puknute pločice.

Nedostaje još 4 kvadrata dekorativnih pločica za tuš kabinu (slične gornjima, samo drugi oblik) jer su isporučili krivi model. Ispravne pločice su već stigle u trgovinu, samo ih moramo preuzeti. Cijena ovog zadovoljstva je prava “sitnica” (knedla mi je u grlu dok ovo pišem): 13.800kn za 60-ak kvadrata. Na to još ide oko 5000kn za keramičara, ljepilo i lasjne.

Korak bliže useljenju

Sa zadovoljstvom mogu objaviti da su svi grubi radovi unutar i izvan kuće konačno završeni! Zapravo se puno toga napravilo u zadnja 2 mjeseca, ali nikako da ulovim vremena za objavu novosti:

  • završena je montaža knaufa u kuhinji i po krovu
  • požbukani su svi unutarnji zidovi
  • pogletani su svi stropovi
  • završeni su svi vanjski zidovi i pregrade
  • završen je natkriveni ulaz (portun) i staza do kuće
  • izgrađena je stazica oko kuće s kanalicama za odvodnju vode
  • poravnato je zemljište s južne strane gdje će biti terasa
  • nasuta je zemlja…tamo gdje treba…

Kum i ja smo se mrvicu polomili sa montažom gipsanih ploča na krov u kuhinji, ali se na kraju sav trud isplatio. Ispod krova smo ubacili 8cm kamene vune za izolaciju, a između vune i ploče parnu branu:

Nakon završenog knaufa došlo je vrijeme za žbukanje zidova koje se, naravno, rastegnulo pa je zbog toga kasnilo i gletanje stropova (ništa zato, već smo navikli da ništa ne ide po planu). Prvo smo htjeli da se zidovi obrade sa ljepilom i mrežicom, ali smo na kraju išli na strojno žbukanje s time da su pregradni zidovi od 10cm ojačani mrežicom da ne bi kasnije došlo do pucanja žbuke. Svi stropovi su u međuvremenu pogletani i pofarbani, a majstori danas rješavaju pukotine koje se su pojavile oko prozora i onda kreću sa farbanjem zidova koje bi trebalo biti gotovo do kraja tjedna.

U sljedeća 2 tjedna bi trebala biti riješena keramika u kupaonicama (čekamo pločice), a onda nam preostaje postavljanje laminata i moj najdraži dio – struja!

Fasada, drugi dio

Pitam ja fasadera koliko vremena će mu trebati da dovrši fasadu, a on će na to: “oko 2 tjedna”. Vrijeme čulo naš razgovor i kaže: “ajmo se kladiti da neće!”. I tako je prošlo 2 mjeseca od postavljanja skele do završetka fasade. Mislim da ću (opet) pomaknuti datum useljenja: ljeto! Stvarna boja fasade je “prljavo” bijela, ali zbog naoblake ispadne lagano kremasta (najvjerniji prikaz je na prvoj slici):


Sad kad je vanjski dio riješen (barem što se same kuće tiče), možemo krenuti na unutarnje radove. Do tada, jedna sa zalaskom sunca i loše kamufliranim bagerom:

EDIT: U prethodni post sam dodao slike prije završnog sloja jer sam malo pobrkao redosljed kod upload-a.